Čileu i njegovu krajoliku može se pristupiti na nekolikonačina. Pjesnik Nicanor Parra svojedobno je za Čileance govorio: Mi mislimo da smo zemlja, no uistinu smo tek krajolik. Sato je pak rekao da, na jeziku Aymara, Chilli označava mjesto gdje završava kopno,2 što za jednu od najnaprednijih kultura predkolumbijske Amerike objašnjava postanak Čilea. Taj je odsječak teritorija bio kraj kopna, finisterrae. Pérez Oyarzún ustvrdio je pak da su perifernost Čilea, njegova veličina te raznolikost krajolika i klime stvorili novi arhitektonski narativ koji postojeći krajolik i teritorij smatra temeljnim dijelom arhitektonskog projektiranja, pri čemu se velika pažnja posvećuje kvaliteti gradnje. Na osnovi tvrdnji Satoa, Péreza Oyarzúna i Parrae, razmotrimo misao Rema Koolhaasa u kojoj poziva na potrebu da se promotri seoska okolica (...) ono ruralno u arhitektonskom izrazu.